Upravljanje ljudskim potencijalima postoji, rekli bi neki, od kad postoji rad. Ipak, potreba za ozbiljnijim pristupom upravljanja ljudstvom javlja se pojavom industrijske revolucije. Pojavom modernije tehnologije, ljudski potencijali dobivaju samostalni prostor u djelovanju svake organizacije pa tako i u IT industriji te sve važniju ulogu – od zapošljavanja do praćenja kvalitete rada.

Mnogi će se složiti da su IT tvrtke po svom načinu rada – specifične. IT industrija jedna je od unosnijih  koja svoj pravi, puni zamah i “boom” na tržištu još nije ni doživjela – već prema tome samouvjereno korača. Specifičnosti IT industrije su, a koji se jako odražavaju na ljudske potencijale, nedostatak kvalificirane radne snage, sve starije stanovništvo te potreba klijenata da individualiziranim proizvodima. Rad ljudskih potencijala je sve složeniji i, naravno, obuhvaća sve šire područje. Okruženje u kojem rade svi uključeni u IT sektor jest dinamično, mora nužno biti fleksibilno zbog svakodnevnih promjena te traži reaktivnost. Napuštaju se mnoge norme, pravila, uske niše rada te se puno više radi timski, komunicira se horizontalno (hijerarhija autoriteta postoji, ali nije toliko stroga).

IT industriji kronično nedostaje kvalitetne radne snage, i zadatak je Ljudskih potencijala (u suradnji s drugim odjelima) istaknuti se u moru sličnih poslodavaca i privući kvalitetne kandidate. Osim što mora konkurirati plaćom, tvrtka mora konkurirati i sa svim ostalim.

Jedno vrijeme su svi oglasi za posao u IT sektoru  sadržavali famozne rečenice poput “imamo ping-pong stol” ili “srijedom imamo svježe naranče”.

Iako je s vremenom u krugovima Ljudskih potencijala to preraslo u sprdnju, zapravo ukazuje na vrlo bitan pomak u motivaciji zaposlenika u IT sektoru – suptilni zaokret od plaće ka drugim benefitima. Kvalitetni zaposlenici u IT industriji su svjesni da će biti dobro plaćeni u većini tvrtki. Isto tako su svjesni da će u nekima možda raditi prekovremeno, imati prekratku pauzu za ručak i namrgođene šefove. I tu se može objasniti fenomen ping-pong stola. “Dat ćete mi dobru plaću. Super. I što još?”.

I mi koji radimo u odjelima Ljudskih potencijala i menadžeri se možemo tome smijuckati, ali ne smijemo zaboraviti da ping-pong stol zapravo nije ping-pong stol, već metafora. Većini zaposlenika u IT industriji je svejedno imaju li u uredu stolni nogomet ili indijski čaj. Ali im je bitan metaforički ping-pong stol – da s posla idu kada im završava radno vrijeme, a ne dva sata kasnije. Da mogu odmoriti oči od ekrana i popiti kavu kada im je potreba, a da im šef ne zvoca nad glavom i pita koliko su linija koda natipkali u zadnjih 15 minuta. Da imaju ugodne kolege s kojima je gušt raditi. Da im je posao izazovan i zanimljiv, ali da ne grcaju u radnim zadacima. Ako toga nema, mogu HR-ovci i menadžeri zaboraviti sve ping-pong stolove svijeta jer će nezadovoljni zaposlenici otići – za boljom plaćom, narančom, ping-pong stolom.

Helena Omejec, TIS, Asistent u ljudskim resursima