Jutro je. Budilica zvoni (ako ne zvoni i budite se sami od sebe, skidam kapu, tu vještinu već godinama pokušavam usvojiti). Jedva ste otvorili oči, a dan je već stresan. Zaležali ste se i vratom prolazi sijevajuća bol. Djeca već mreškaju nos gledajući doručak, pas cvili jer mu je mjehur pun, vani pljušti kiša. Bilo da radite iz ureda ili iz udobnosti vlastite kuhinje, i prije nego je radni dan počeo živce ste već izgubili. A tek slijedi – rokovi, sastanci, pozivi, KPI-evi i OKR-ovi. Kako u moru podražaja i obaveza pronaći ravnotežu?

Što je uopće ravnoteža privatnog i poslovnog života? To nije samo usklađivanje posla i slobodnog vremena, već da nađete balans između privatnog/obiteljskog i poslovnog; posla i slobodnog vremena; između napora i opuštanja. Dobra ravnoteža temelj je zdravog, sretnog života.

Od malih nogu smo pod pritiskom postizanja uspjeha. Taj pritisak nameću nam naši nadređeni, naši kolege, naše obrazovanje, naše obitelji, a najviše – mi sami.

Prvi korak jest posložiti prioritete. Nisu sve obaveze, i poslovne i privatne, jednako bitne. Na poslu poredajte radne zadatke po važnosti i hitnosti. Ako je neki radni zadatak bitan i hitan – na njemu treba odmah raditi. Ako rok za odraditi ga nije toliko blizu, a zadatak sam po sebi nije toliko važan, po potrebi ga odgodite. Bavljenje njime samo će izazvati stres jer će važniji zadaci patiti.

Isplanirajte i obiteljske obaveze. Većina današnjih kalendara na pametnim mobitelima omogućavaju da date drugima pristup – podijelite kalendar i obaveze sa svojim partnerom/partnericom i dogovorite tko obavlja što.

Kad smo kod prioriteta – odredite i koje notifikacije su vam prioritetne van radnog vremena. Naravno, dok ste na poslu morate biti dostupni. Ali niste nikome dužni biti dostupni od jutra do sutra. Vikendom ugasite notifikacije, ne čitajte (i ne odgovarajte) na službene mailove. Očekivanje da smo 24 sata dnevno dostupni samo potpiruje fenomene poput straha od propuštanja (engl. FOMO – Fear of Missing Out – o tome više u nekom drugom postu). Pokušajte tjedan-dva ne koristiti društvene mreže. Iako će prvih par dana potencijalno biti ispunjeno strahom da propuštate bitna zbivanja, s vremenom će nastupiti opuštenost – smanjit će se potreba da ste stalno u toku sa bitnim i nebitnim zbivanjima.

U stresu i krcatom rasporedu prejednostavno je zaboraviti ono što bi nam u svakom trenutku trebao biti apsolutni prioritet – naše zdravlje. Ako ste radoholičar i mislite da i s oslabljelim tijelom možete “odštancat” cijeli dan na poslu, reći ću vam ovo – ako ste bolesni i slabi, ne možete dati svoj maksimum. Ako duže vrijeme ne možete dati svoj maksimum, otpadate kao radna snaga.

U svoju svakodnevicu obavezno biste trebali uključiti kretanje i zdravu prehranu. I male promjene puno znače – nemojte se na treći kat uspeti liftom, već stepenicama. Ako vam je posao relativno blizu, odbiciklirajte do firme. Nemojte popiti čašu gaziranog soka, popijte vodu. Naravno, idealno bi bilo kada biste svaki dan malo vježbali, meditirali, jeli tri zdrava obroka i sl., ali ako za to nemate vremena (ili volje), i mali koraci puno znače!

Helena Omejec, TIS, Asistent u ljudskim resursima